Godinama važi za jelo koje leči i dušu i telo – pileća supa je sinonim za domaću utehu, toplinu nedeljnog ručka i prvi lek kod prehlade. Ipak, današnje supice nisu uvek tako nevine kako deluju. Stručnjaci sve češće upozoravaju: ono što smo nekada doživljavali kao prirodni antibiotik, danas može biti tihi izvor toksina – a krivac nije baka, već moderna mesna industrija.
Gde je problem?
Ne krije se u tradicionalnom receptu, već u sastojcima do kojih danas imamo pristup. Kokoške iz industrijskog uzgoja često se hrane koncentratima, hormonima rasta i preventivnim antibioticima. Ti tragovi ne nestaju tokom kuvanja – naprotiv, zadržavaju se upravo tamo gde najviše tražimo ukus: u kostima, koži i masti. I sve to na kraju završi u vašoj supi.
Prema istraživanjima, tokom kuvanja se iz kostiju i kože oslobađaju značajne količine:
Antibiotika – koji mogu doprineti razvoju otpornosti, pa obična infekcija postaje ozbiljan problem.
Hormonskih ostataka – posebno rizičnih za decu i adolescente.
Toksina i teških metala – akumuliranih u masnom tkivu životinja.
Najčešće greške koje pravimo
Ne prosipamo prvu vodu
Tokom prvih 10–15 minuta kuvanja oslobađa se najveća količina štetnih materija. Ako se ta voda ne prospe, sve završava u tanjiru.
Kuvamo meso sa kožom i masnoćom
Iako daju pun ukus, upravo ti delovi akumuliraju najviše hormona i toksina.
Koristimo gotove začine i kocke
Prepuni su pojačivača ukusa (npr. glutamata), konzervansa i natrijuma – opterećuju bubrege i jetru, posebno ako se često koriste.
Koristimo neproverenu vodu
Kako napraviti supu bezbedno?
Birajte meso sa proverenih farmi ili organsko meso, ako je moguće.
Uvek prosipajte prvu vodu – kuvajte meso 10 minuta, pa sipajte novu vodu.
Uklonite kožu i višak masnoće pre kuvanja.
Koristite prirodne začine (celer, peršun, biber u zrnu) umesto kocki.
Koristite filtriranu ili flaširanu vodu.
Zaključak:
